Tradicija

Prirodno nasljeđe i tradicija našeg kraja

Saznajte više o našoj tradiciji!

Franjevački samostan Rama-Šćit

Franjevački samostan u Rami, u mjestu Šćitu su podigli franjevci još u 15. stoljeću, prije dolaska Turaka te je jedan od 13 samostana koji su spomenuti 1514. godine u popisu Bosanske provincije. Samostan i crkva spaljivani su više puta, ali isto tako i obnavljani. Kulturni pjezaž i područje Franjevačkog samostana kao i crkve proglašeno je nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

U sklopu kompleksa Franjevačkog samostana na Šćitu nalaze se i Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Kuća mira, Etnografski muzej i Umjetnička galerija fra Ljubo Lucić. Unutrašnjost crkve krasi velika oltarna slika i dvije postranske koje su tematski posvećene Gospi.

Za samostansko dvorište s pravom se može reći kako je to „galerija na otvorenom“ jer su svoje mjesto našle skulpture: Ramski križ, Ramska majka, Diva, Posljednja večera, medaljon Ramski mučenici i Spomen ploča s imenima svih stradalih u zadnja dva rata.

Džamija u Lizopercima sa mektebom i haremom

U malom naselju Lizoperci smještenom na obali Jablaničkog jezera nalazi se Graditeljska cjelina – Džamija u Lizopercima sa mektebom i haremom, proglašena nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine.

Lizoperci su mjesto na putu između Prozora i Jablanice na desnoj obali Jablaničkog jezera. Prema predaji dažmiju je sagradio Pozder- beg 1530. godine. Pouzdanih podataka o vremenu gradnje i o graditelju ove džamije nema. Džamija je 1925. godine uslijed dotrajalosti obnovljena prilikom čega je drveni minaret zamijenjen novim minaretom od kamena – sedre. Na ulazu ispred džamije nalaze se stećci.

Divin dom na Zahumu

Legenda o Divi Grabovčevoj je duboko ukorijenjena u ramski puk, već tri desetljeća se štuje njezin grob koji je prema predaji na Kedžari, usred Vran planine. Grob je obilježen drvenim križem i velikim stećkom, a 1998. godine poznati hrvatski kipar Kuzma Kovačić izradio je mjedeni kip Dive u stvarnoj veličini te na njemu napisao: „Zlo u mraku ima oči, ali na svjetlu oslijepi. Divi, daru svjetla, Rama 1998.“. U dvorištu Franjevačkog samostana nalazi se skulptura Diva Grabovčeva.

U planinskom selu Zahumu, koje je prema tradiciji rodno mjesto Dive Grabovčeve izgrađen je Divin dom. Dom je replika stare ramske kuće. Ispred kuće je postavljen brončani kip djevojčice sa leptirom koji simbolizira dječju spontanost, neopterećenost, iskrenost, razigranost i sklad sa prirodom, a djelo je kipara Ilije Skočibušića. Brojni turisti posjećuju ovo mjesto, osobito na blagdan sv. Josipa Radnika.

Izrada tradicionalne narodne nošnje

Jedan od simbola ovoga kraja je na daleko prepoznatljiva ramska narodna nošnja. Njezina izrada se prenosila s koljena na koljeno pa tako i danas imamo nekoliko žena koje ju izrađuju.

Kompletna nošnja je od pamuka, izrađuje se ručno, odnosno tka na drvenom, tkalačkom stanu te “šara” (ukrašava) određenim motivima u različitim bojama. Neizostavni motivi bez koji je nezamisliva ramska nošnja su prije svega križići.

Tradicionalno šaranje uskrsnih pisanica

U Rami se još uvijek čuva tradicija šaranja uskrsnih jaja odnosno pisanica. Posebno izrađenom šaraljkom na jaje se nanese vosak iscrtavajući željene oblike i motive.

Najčešće su to grančice, križići i cvjetići. Ovako našarano jaje najčešće se boji u lučini (ljusci crvenog luka), ali i drugim bojama. Nakon bojanja mjesta na kojima je bio vosak daju lijepe i zanimljive oblike.

Tradicionalno tetoviranje (sicanje, bocanje)

Na području Rame još uvijek je sačuvano tradicionalno tetoviranje, u narodu zvano sicanje ili bocanje. To su tetovaže koje su radile katoličke djevojke, a ponekad i muškarci. Tetovirane su ruke, čelo i prsa, a najčešći motivi su bili stilizirani križevi, cvjetni ornament i grančice. Tetoviralo se uglavnom djevojčice u srednjem djetinjstvu oko blagdana svetog Josipa, u proljeće.

Smjesa za tetoviranje pravila se od ugljena i mlijeka, često se dodavao i med. Kada se ta smjesa dobro izmiješa na ruci ili drugom dijelu tijela nacrta se željni simbol te se sica odnosno ubada iglom dok se smjesa ne pomiješa sa krvlju, Nakon toga tetovirani dio tijela se zamota i drži nekoliko dana.

Igra prstena

Starije ramske generacije još uvijek prepričavaju zanimljivosti vezane za igru “Prstena”. U igri sudjeluju dvije ekipe od jednog do najčešće tri igrača. Ekipe su raspoređene jedne nasuprot drugih sa papama (čarapima, šlapama) na podu. Igra se tako što se prsten krije pod jednu od jedanaest papa.

Vrijeme trajanja igre je i po nekoliko sati, ovisno o brzini pronalaska prstena. Zanimljivo je kako se ova igra igrala samo tijekom zimskih mjeseci.

Tako je ostalo i do danas s obzirom na to da svake godine u veljači Udruga Prsten organzirani Turnir u prstenu te na taj način promovira i čuva od zaborava ovo druženje.

Tradicionalna hrana

Najpoznatija tradicionalna jela u kojima možete uživati u Rami su: pura, keške, pita ispod sača, meso i krumpiri ispod sača, kruh ispod sača.

Također, možete isprobati razne riblje specijalitete iz Ramskog jezera, sve to pripremljeno u našim restoranima, konobama, obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima.

Najpoznatije tradicionalno piće je ramska šljivovica.